Djevojka iz snova

Inace ne volim turbo folk, ustvari JEZIM SE kad cujem neku folk ili narodnu novokomponovanu pjesmu (ili kako se to vec zove, ali nadam se da znate na koje izvodjace mislim, to su oni tipa Ceca, Dara, Seka...), ali ima jedna pjesma koju sam podavnu cula u nekoj diskoteci, a ostala mi je "u uhu" zbog nekoliko stihova. Nisam sigurna ko pjeva, neka Tina ili mozda tako nesto, ali pjesma kaze:
                                                                        Sama u velikom gradu,
                                                              Jos jedna devojka ukradenog srca...                                   

Moj grad nije velik, ali predstavlja cijeli moj svijet-tu zivim, tu su mi prijatelji i porodica, tu se skolujem... Na njega sam navikla, poznajem njegove ulice, dijelove, ritam. Dovoljno je reci da zivim u tom gradu, to onda samo po sebi znaci da ga poznajem.
Ali ponekad se osjecam usamljeno u tom gradu. Ponekad nestane i moja porodica i prijatelji-sve se to stopi u jedan veliki sivi krug i sve to nestane, zajedno sa sutra. Osjetim neku nelagodu u sebi. Tu nelagodu i osjecaj tuge koji me odjednom preplavi, pripisujem svakodnevnoj kolotecini, svakodnevnom ponavljanju istih radnji, likova, dijaloga, prizora... Cesto se nista posebno ne desava u mom gradu, pa i u mom zivotu i onda odjednom se uhvatim u razmisljanju-ako je sve tako isto, ako je svaki dan kao preslikan skola-kuca-kuca-skola, isti ljudi, ista prica , svaki dan sve isto... da li ce sutra doci sutra? Da li ce nakon ove noci, svanuti dan? Ili ce se sve izgubiti u tom vrtlogu istih dana, lica, slika? Da li ce Bog odrediti da jednostavno, vise nam nisu potrebni novi dani kada ce ionako biti isti kao i svi prethodni? Uplasim se. Ne samo tog pitanja, tog ogromnog pitanja, sa velikim, boldiranim upitnikom na kraju, nego se uplasim i...odgovora. Ili je bolje reci, ne-odgovora. Jer ja nemam odgovor na svoje pitanje.
Onda smirim samu sebe i kazem-stani malo, tebi je tek od skoro dvocifrena svjecica na rodjendanskoj torti. Ti se ne moras zamarati tako velikim pitanjima. Ti zivi svoj zivot u svom ne tako velikom gradu, druzi se sa svojim prijateljima, zivi sa svojom porodicom, idi u skolu i radi sve kao i dosada, kao i obicno. Naravno da ce sutra doci. Ne razmisljaj o tome na filozofski nacin. Ne pitaj se sta ce donijeti to sutra. Nego, kada ujutro ustanes, potrudi se da izvuces od tog sutra najvise sto mozes, jer ce, ipak mozda, slijedeci dan biti prekasno...


A sada ostaje onaj drugi dio pjesme. Na ovaj dio se mogu samo slatko nasmijati. Jer se ne pronalazim u njemu. Djevojka jesam, srce imam, ali ono je moje i niko mi ga ne moze ukrasti. Ono je moje, i ja ga mogu dati kome hocu...

*I did not lose my mind,
It was mine to give away...*
                                                 Robbie Williams

(ovi su me stihovi naucili )

Volim jesen. To je glagol LOVE u engleskom. Zaista je volim, kakva god da je, godisnje je doba kada sam rodjena. Volim je jer tada pocinje skola, s njom dolaze nova lica, nove prilike, nove greske za napraviti, nova vremena za ispraviti ih.
Volim boje jeseni. Volim sve one pastelne tonove koji mi inace najbolje pristaju uz boju kose, ociju i ten.
Volim mirise jeseni. Volim parfeme koje modne kuce izdaju u jesen. Volim voce i povrce koje oznacava jesen- jabuke, kestenje, grozdje. Volim kospe od bunde koje se suse u jesen.
Volim kada sija sunce u jesen, jer tada nije pretoplo kao ljeti, a opet je suncano i svijetlo, sve je nekako toplo i ugodno. Kao da sjedim pored vatre, tako se osjecam u jesen.
Nije lose ni kada pada kisa u jesen. Opalo lisce dobija neke druge, nove boje i oblike od vode. Kada pada kisa u jesen, mozes se napraviti bolestan taj dan, ne otici u skolu, lezati kuci pod toplom dekom, pijuckati caj ili, meni omiljeni, Dr. Oetkerov puding od vanilije. Mozes gledati film, citati knjigu (sto ja vise volim) ili prosto ne raditi nista. Slusati kako pada kisa, pa onda zaspati, a kada se probudis, shvatiti da upravo pocinje tvoja omiljena serija na TV-u koju bi inace propustio da si otisao taj dan u skolu.
Volim se u jesen oblaciti slojevito-majica bez rukava, pa majica dugih rukava (ispod koje se nazire ona prva majica), pa tanka dukserica, pa preko toga neka jaknica a na sve to obavezno stavim neki jesenski detalj-sal, kapa (ja najvise volim beretke) ili sarene rukavice. Najvise volim garderobu za jesen, upravo zbog ovog slojevitog oblacenja, jer je to moj omiljeni stil oblacenja, boho. A i tako me nista ne moze iznenaditi-padne li kisa-imam kapu na dukserici. A ako nastavi sijati sunce, ono svakako, kao sto sam rekla, ne rasipa previse toplote, samo svjetlost, tako da sam tako obucena spremna na sva jesenksa iznenadjena koja naprosto obozavam! (engl. ADORE )

...naziv djevojka iz snova? Pri tome nisam mislila na to da sam JA djevojka iz snova, tj. da sam ostvarenje snova svakog momka. Ne mislim da sam sex bomba. Ne mislim da sam prelijepa. Nalazim na svom licu i tijelu podosta mana. Znam da sam lijepa i zgodna, ali isto tako znam da nisam jedina koja je takva a sigurno nisam ni najljepsa i najzgodnija. Stoga, ovo "djevojka iz snova" se ne odnosi na moj fizicki izgled, vec na ono sto bih zeljela da budem, ono cemu tezim da postanem. To je djevojka koju zamisljam kada danju razmisljam o svojim postupcima, o tome sta sam ucinila, kako sam to mogla uciniti i sta je ispravnije- ono ucinjeno ili ono nesto sto je zauvijek ostalo negdje u svemiru izgubljeno, a to je ono sto nisam ucinila, a mogla sam. Ne volim bas razmisljati u smjeru sta bi bilo kad bi bilo, jer to ne vodi nikuda. To sam vec odavno skuzila. Tako da se ne bavim time. Samo ponekad razmatram sve opcije koje su mi ponudjene u nekoj situaciji, i razmisljam koja bi bila ispravnija, koja bi bila bolja ne samo za mene, vec i za ljude oko mene. Cesto se desi da nekada donesem pogresnu odluku u nekoj situaciji, ali onda se ta situacija ponovi, pa taj slijedeci put donesem onu drugu odluku.
To je , dakle, djevojka iz snova. Njena slika i opis mi ne dolaze na oci samo danju, kada sam svjesna o cemu razmisljam. Ponekada i nocu sanjam obrise te "savrsene" djevojke kakva bih zeljela da budem. Jer ja se zaista trudim da ugodim, ne samo sebi, nego i drugim ljudima s kojima sam u dodiru. Takva sam po prirodi. Mada mi cesto ljudi govore da ne bih trebala toliko paznje posvecivati ljudima, da trebam vise paziti sebe, ja se oglusujem na te njihove dobronamjerne komentare i pomazem i sebi i drugima koliko mogu. Najvise bih voljela da mogu svima ugoditi. Ne volim kada se ljudi ljute na mene. Mislim da nemaju razloga da se ljute na mene ako sam jednom uradila nesto sto njima nije po volji, jer sam 100 puta ranije uradila nesto sto im se dopalo. Ali opet i preko te ljutnje predjem jer znam da me te osobe u dubini duse vole i ne zele me izgubiti, kao ni ja njih.
Da li ce se ikada moj opis i opis djevojke iz snova spojiti odnosno poklopiti, ne znam. Nadam se da hoce. Nadam se da je ne zamisljam i izgradjujem dzaba. Jednom cu biti malo blize savrsenoj djevojci nego sto sam sada.
Do tada, dobrodosli u moj svijet, ne samo svijet maste, jer cu nekada pisati i o mojim zeljama i mastanjima, ali vecinom cu pisati o svom stvarnom zivotu.
Vasa, lijepa Zulejha, slicna jednoj djevojci iz snova.

                                                        NE ZOVI ME NA GRIJEH


                                                    kako si nocas lijepa zulejha

                                                    u tom svilenom bijelon kaftanu

                                                     ogrnula nas noc od grijeha

                                                        dira u staru bolnu ranu

                                                    a ne zna da nisam onaj stari

                                                        sto je srecu htio u vinu

                                                    ne zna da nisam ludi pjesnik

                                                   od svih bolesti haman bolesnik

                                                 evo ti sve i suze i smijeh

                                                samo me ne zovi na grijeh

                                                evo ti sve za cim ja mrijem

                                                samo me ne zovi na grijeh

                                            nocas sam jusuf iz misira

                                            vjecni mornar bozije ruke

                                        nocas sam samac sred svemira

                                            to je tako a ti rezi ruke

                                            evo ti sve i suze i smijeh

                                            samo me ne zovi na grijeh

                                            evo ti sve za cim ja mrijem

                                            samo me ne zovi na grijeh


Nije da bas VOLIM ovu pjesmu, ali mi je draga. To bih lakse objasnila na engleskom jeziku koristeci glagol LIKE umjesto LOVE da opisem sta osjecam prema ovoj pjesmi.
Da bih voljela ovu pjesmu ona bi morala biti ispisana malo drugacije. Npr. ja bih NEKOME porucila kako je lijep u plavoj dukserici, nemarno prebacenom ruksaku preko jednog ramena dok hoda skolskim hodnicima... Vidim ga, vidi i on mene. Zelim ga, on mene voli. Imam ga a on mene nema.
A onda-zamjena uloga! Vidim ga, primjecuje me. Volim ga, on se pravi da mu nije stalo. Ima me, a ja njega lovim, ganjam, trcim za njim i pokusavam shvatiti njegove misli. Znam, povrijedila sam ga, a nisam trebala. Sada mu pokusavam pokazati da sam drugacija, da vise necu zloupotrijebiti njegovo povjerenje i ljubav. A on, da li slusa, da li cuje?

Na pocetku zivota svi dobijemo ime. To mi je uvijek bilo pomalo cudno jer svi nam govore kako imamo ova prava, ona prava, da trebamo da razmisljamo svojim glavama, da trebamo da se borimo za svoje misljenje, a onda nam nasi roditelji nadjenu ime koje se nama MOZDA cak i NE SVIDJA. A ako pozelimo da ga promjenimo kada odrastemo, to je cijela procedura, kao prvo sto se tice papirologije, a onda je tu i drustvo. Jer, svi su navikli da vas zovu XX, a sada vi odjednom zelite da vas zovu YY! Svi bi mislili da se zezate i ne bi vas shvatili ozbiljno.  Tu su zatim i oni famozni roditelji sa pocetka price, koji se protive tako nekoj mladalackoj gluposti, koji tvrde da vi samo izmisljate nove nacine kako da im skratite zivot i povecate muke i sikiracije. Oni tvrde kako je vase ime sasvim lijepo, profinjeno, pristaje vasim vjerskim uvjerenjima i sl.
Tako da na kraju ti dodje na to da moras da zivis sa svojim imenom, zelio to ili ne, jer je prevelik sok za ljude da ga promjenite.
Licno poznajem jednu curu koja je imala neobicno ime koje su joj roditelji nadjenuli. To ime nikada prije ili poslije nisam cula, ali nisam to naglas komentarisala. Bilo je neobicno, pomalo smijesno ali njeno i sigurno, UNIKATNO. Kada je ta cura napunila 21 godinu, odlucila je da promjeni svoje ime. Za tu njenu odluku (koju je sprovela u djelo) cula sam od jedne nase zajednicke prijateljice. Isprva nisam mogla vjerovati da se odlucila na tako nesto, na takav jedan radikalan preokret u svom zivotu! Kako sam cula, roditelji je nisu sprjecavali u njenoj namjeri, i tako se ta cura vise ne zove XX nego YY! Nikada nisam saznala kako su na to reagovali njeni prijatelji, poznanici, kolege, porodica i ostali. Ali ja sam zasigurno ostala sokirana i dan danas kada je njegdje spomenem, spomenem je po njenom starom imenu. A onda se sjetim da se ona vise ne zove tako, pa se brzo ispravim.
Svoje ime ne zelim da otkrijem, ne zato jer mi se ne svidja ili zato sto ne zelim da me neko prepozna pa da po gradu upire prstom u mene i prepricava moje moguce provale na ovom blogu. Ne, razlog je poprilicno banalan. Zelim da se na ovom blogu predstavljam imenom koje mi se oduvijek svidjalo- Zulejha.
Negdje u nekom uglu mog uma izvire sjecanje na jedan procitani tekst. U tom tekstu se navodi kako ime Zulejha, ako se ne varam, znaci ljepotica na arapskom. Ali ja se ne smatram superlijepom djevojkom, te se zato predstavljam ovim imenom, ne, to je samo jedan detalj vezan za to ime. Jednostavno, to ime mi se svidja i posto ne zelim mjenjati svoje ime (ne zbog zavrzlama koje sam nabrojala, nego zato jer mi se moje ime SVIDJA) ovaj blog je odlicno mjesto na kojem mogu ispuniti svoju mastariju.
Interesuje me da li iko od vas zeli promjeniti svoje ime? Zasto? Da li poznajete nekoga ko zeli ili je promjenio svoje ime?